Invazija upregnutih Bambija

Ne znam kako vi, ali ja obično zjakam okolo dok hodam ili kad se vozim na suvozačkom mjestu u autu. Jučer sam imala priliku odjuriti do rodbine koja živi van grada, u Zagorju i biti na mjestu suvozača, (za promjenu). Ponekad stvarno ostanem paf s nekim stvarima. Ovaj put su to bile božićne dekoracije. Na putu do tamo na njih nisam obraćala pažnju, ali po povratku nazad ostadoh zatečena jer se u međuvremenu smračilo i one su zasjale u punom sjaju. Ko da sam u Las Vegasu, a ne u Zagorju bila, ljudi moji. Ono što me fasciniralo je ljudska potreba za pretjerivanjem. Kao da jedna niska lampica nije dovoljna, oni po rubu krova još zakvače one deblje flourescentne cijevi ludih boja, po mogućnosti što šarenijih, snjegoviće u svim pojavnim oblicima, Djedicu koji se vere na balkon (ajd, to mi je čak i slatko), ali SVI, baš svi, imaju Bambije. Hoću reći, trebali su to biti sobovi Djeda Mraza, ali su ovi u Pevecu koji ih prodaju, vjerojatno dobili pošiljku sobova sa zakržljalim hipofizama pa su ostali manjeg rasta, ko mali Bambiji. Pa su ih dali budzašto raji samo da prodaju dok im srce para neki Sevin pjesmuljak s Narodnog radija. I tako ja nabrojah bar 30 tih Bambija upregnutih u saonice od lampica ili kako pasu travu koja baš i nije nešto u ovo doba godine. Valjda količina božićnog nakita u hrvata odgovara jačini vjere, nemam pojma. Ljudi su u ovo doba godine skloni pretjerivanju u svemu, pa valjda i u kićenju. Ne uzimam nikome to za zlo, samo sam se smijala cijelim putem nazad dok sam gledala tu invaziju svjetlećih Bambija po zagorskim cestama...Jel i vi pretjerujete s kićenjem ili pola kuglica i lampica ostane pospremljeno u ladicama, kao kod mene?